NEDJELJNA KOLUMNA: ISPOČETKA

Bisous Fée, established 2014 u Francuskoj. Kiara Marie je bila beba, živjeli smo u stranom gradu u kojem nisam imala prijatelje, s popularizacijom instagrama počela sam stvarati prva online prijateljstva. Ponosna sam što neka od njih traju i danas. Iz čiste ljubavi prema pisanoj riječi, kupila sam domenu i otvorila blog. Što se imena bloga tiče, htjela sam da bude na francuskom i da nekako ide uz pisma koja sam imala u planu pisati svojim čitateljima. Nakon par dana mozganja, sjetila sam se ovoga i to je bilo to. Svi su mi rekli da je predugačko, prekomplicirano, da to nitko ne zna izgovoriti, ali ja sam bila sigurna u svoju odluku, isto kao i onoga dana kad sam sa 7 godina sama otišla na prijemni u muzičku školu i na pitanje “a koji ćeš instrument odabrati ako ne upadneš na klavir?” odgovorila “upast ću na klavir”. Upala sam na klavir.

Kasno ljeto, jesen i zima 2021. Ubrzo nakon što sam postala mama treći put, na prvi dan škole mog najstarijeg djeteta, iznenada umire moj otac. Kažu da je čovjek dijete dok god ima žive roditelje. Tek sad razumijem koliko je to istina. Paralelno s time događaju se još neke jako teške situacije o kojima još nisam spremna govoriti. Uslijedili su teški, bolni mjeseci, do granice izdržljivosti. Oni koji me duže prate i čitaju znaju da često znam reći da se čovjek više puta rodi tijekom života, da su nam oni najmračniji i najteži trenuci u životu dani upravo kako bismo se mogli izgraditi ispočetka. To je bio jedan takav period: mraka, boli, izgubljenosti, preispitivanja, promjena i novog početka. Zaboljele su me mnoge spoznaje, a jedna od najbolnijih je upravo ta da moj tata nije imao prilike vidjeti kako postajem ono za što sam stvorena. Nemojte me pitati što je to, jer ne znam. Znam samo da volim pisanje i da želim krenuti od toga.

Zadnjih godina blog u formi nekog online magazina mi se stalno vrtio po glavi. Sanjala sam ga, zamišljala, ali rijetko govorila o njemu. I čega god bih se primila, sve me nekako guralo od sebe i preusmjeravalo prema tome. Milijun nekakvih znakova na putu koje više ne možeš ni ignorirati. Uz puno vjere i želje, krećem zapravo ispočetka i vidjet ćemo kamo će me put odvesti. Zamisao je pisati više i bolje, o stvarima koje me zanimaju i o stvarima koje sam naučila. Što se dizajna tiče, vidite i sami da se nije puno promijenilo. Sve što vidite napravila sam sama i potpuno je amaterski. Mogla sam angažirati ljude koji znaju što rade, profesionalce, no htjela sam da ovaj početak bude samo moj, moja “Apple garaža”, da sve bude odraz mene. Ciljevi su veliki, želje veće no što sam spremna priznati, držite palce da vjetar zapuše u mojem smjeru i da sve bude na mojoj strani. Hvala vam što ste i dalje tu.

Dobro došli natrag.

Bisous,

Fée