(Tekst nema veze s istoimenom knjigom, međutim ima autobiografskih elemenata, a svaka sličnost sa stvarnim osobama je namjerna.)
“Ja više nemam riječi za ljude.” – bacila se na moj kauč, naslonila glavu na jastuk i zatvorila oči. Bila je odjevena u uske traperice i staru sivu majicu, bez šminke, kose svezane u rep. I tako umorna, jednostavna i ranjiva bila je lijepa. Nesvjesna svoje ljepote i neke čarolije koja ju je pratila, bila je jako dobra, iskrena, poštena, ali i naivna i uvijek je završavala s pogrešnim ljudima: lošim muškarcima i toksičnim prijateljicama. Poznavale smo se praktički od pelena i razumjele bez riječi. “Od frajera očekuješ da su kreteni, ali od žena? Žene me uvijek, nakon svih tih godina propalih prijateljstava i razočaranja, šokiraju.”
“Prošle smo istu priču već tisuću puta. Ja ne znam što ti očekuješ.” – pitala sam. “Očekujem iskrenost, očekujem poštenje, očekujem da ti prijateljica čuva leđa, a ne da ti prvom prilikom zabije nož u njih!” Zastala je, uzdahnula kao da otpušta ogroman teret s pluća. “Ja zapravo samo očekujem zauzvrat ono što dajem ljudima. Ni milimetra više. Je li to stvarno previše?” Šutjela sam jer sam znala da ima pravo. I sama sam se često pitala postoje li još prava, iskrena ženska prijateljstva kakva gledamo u filmovima i serijama. Pitala sam se na koliko osoba u životu mogu uvijek računati i odgovor je uvijek bio isti: samo na muža i osobu koja je sjedila preko puta mene. Nije da smo se uvijek u svemu slagale. Nije da se nismo nikada posvadile. Ali iskrene smo uvijek bile.
“Sjećaš se one cure s posla s kojom sam bila baš dobra? Prestala je razgovarati sa mnom kad sam joj na miran i profesionalan način rekla da projekt na kojem smo zajedno radile nije dovoljno uvjerljivo predstavila klijentu. Nakon toga sam saznala da me ogovarala s nekom svojom frendicom.”
“Nije li ista ta osoba tu istu frendicu ogovarala pred tobom, a ti si je branila? Pa čemu se onda čudiš?”
“A ona čije sam dijete čuvala kad god je htjela ići vam s novim frajerom? Ona se nije ni javila kad sam je trebala. Kad mi je bilo najteže u životu, iz tog društva me nitko nije nazvao da me pita kako sam. Naprotiv, sastajale su se na kavama i komentirale moj život i moje probleme. Kad bolje razmislim, od ženskih osoba sam doživjela takve gadosti da bi se o tome mogao snimiti novi Netflixov hit. Puno sam situacija potisnula u zaborav, valjda da samu sebe zaštitim od ludosti. Što nije u redu sa mnom?” – smijala se, iako joj nije bilo smiješno.
“S tobom je sve u najboljem redu. Samo se petljaš s krivim ljudima, s nezrelim ženama i lošim muškarcima. Možda moraš iskoračiti iz te toksične zone komfora i upoznati nekoga sličnog sebi, ljude koji su na tvojoj razini. Daj shvati da je jedno tolerirati različite karaktere, a drugo trpiti ljudska sranja. Ti prečesto tražiš opravdanja i trpiš ljudska sranja. Tvoji alarmi su odavno umrli.”
Zapalila je cigaretu i kroz suze rekla: “Znaš… Ja u životu imam samo tebe. Ni muža, ni dijete, čak ni mačku. Samo tebe. Možda je to i dovoljno.”
Već je bilo kasno kad je otišla. Dok sam te večeri pospremala posuđe, razmišljala sam o njenim riječima. Postoje li danas iskrena ženska prijateljstva? Ili je svaka žena neki skriveni vuk koji samo čeka pokazati pravo lice? To da kao rasa tonemo u nemoral, površnost i glupost, to da kao ljudi postajemo sve više fejk, instant i filtrirani, više ne možemo zanijekati. Jesmo li zaboravili truditi se, popravljati i održavati odnose, graditi ih do obogaćujuće dubine za koju smo stvoreni? Propadaju li kao posljedica konzumerizma, materijalizma i opsjednutosti imidžem na društvenim mrežama pravi ljudski odnosi? Prijateljstva, brakovi, obiteljske veze? Jesmo li potpuno pogrešno postavili prioritete?
Ljudi su društvena bića koja u svojoj suštini čeznu za pripadanjem, podrškom, za krugom ljudi u kojima mogu biti ono što jesu, a opet prihvaćeni, voljeni i cijenjeni. I možda su najsretniji ljudi na svijetu oni koji nađu taj svoj krug, koliko god malen on bio. Možda je vrijeme da prihvatimo da će nas u tom krugu biti dvoje ili troje. I možda ja na kraju krajeva samo to i ništa više od toga – sasvim dovoljno.
Bisous,
Fée
Bisous, Fée 