“Education is the most powerful weapon you can use to change the world.” (Nelson Mandela)
Nalazimo se na početku nove školske godine, za mnoge i na samom početku formalnog obrazovanja općenito. Kakvo uzbuđenje, kakvo veselje: prvi put u školskim klupama, prva slova, prve matematičke operacije, prva školska prijateljstva. Uvijek zamišljam te pametne glavice, radoznale širom otvorene oči, ruke u zraku. Dok u dobroj mjeri školski dani zaista izgledaju tako, svjesni smo danas da djeca zapravo, čak i ona u najnižim razredima, ne vole školu. Uvijek koristim priliku da s djecom naših prijatelja i poznanika razgovaram o školi. Pitam ih vesele li se početku škole, a odgovor je skoro uvijek “ne”. Preopterećeni programom i zahtjevnom zadaćom, djeca danas vrijeme nakon škole provode za stolom pišući zadaću. Satima u sjedećem položaju, u zatvorenom. Umjesto u igri, u parku s prijateljima, na zraku, djeca nakon pola dana provedenog u školi opet moraju učiti kako bi pratili tempo škole. Kao majku, brine me to, brine me kako će škola utjecati na mentalno zdravlje novih generacija. Kao profesor, odgovorno tvrdim da je naš obrazovni sustav zastario i treba ga najhitnije iz temelja promijeniti i u njegovo središte staviti dijete, a ne u velikoj mjeri preopširan, beskorisan kurikulum.
Kao roditelji, nalazimo se, dakle, između spoznaje da obrazovni sustav nije mjesto koje će našu djecu pustiti da se razvijaju svojim tempom, njegovati različitosti i poticati istraživanje interesa, nego će ih po svemu sudeći pokušati oblikovati i ukalupiti u određenu kategoriju. S druge strane, svjesni smo, međutim, i da je obrazovanje ogroman privilegij, neotuđivo bogatstvo i jedino oruđe koje može promijeniti ovaj svijet nabolje.
Jer mi je kao mami i kao profesoru ova tema vrlo bliska i jer mi je zaista stalo da nekako pomirimo dječju bezbrižnost i školske obaveze, razgovarala sam o svemu ovome s Draganom Tosić, stručnjakinjom za odgoj i majkom dvoje djece, ženom koja stoji iza poučnog i zanimljivog instagram profila http://learningville.rs. Postavila sam joj pitanja koja i vas muče, a odgovore pročitajte u nastavku.
O STRAHU OD NOVE SREDINE
Koliko god se trudila da odgovorim na ova pitanja kao profesionalac, iz mene ipak više govori mama jednog prvašića. Kako dijete pripremiti na novu sredinu, koja je ponekad okrutna, je isto kao da ste me pitali kako pripremiti dijete na život. Odgovor svakako NE leži u sposobnostima brzog računanja i poznavanju više jezika, već leži u djetetovoj emocionalnoj inteligenciji. Ako dijete vjeruje u sebe, svoje sposobnosti, ako ima pozitivni “self talk”, onda će mu biti lakše nositi sa svim što mu škola ili nova sredina donose.
O NEGATIVNIM EMOCIJAMA
Shvatili ste do sada da ovo nije posao za dva dana i nema instant rješenja, ali već od sada, čim završite s čitanjem, možete početi razvijati emocionalnu inteligenciju svog djeteta. Počnite od toga što ćete ga pitati u toku dana kako se osjeća, pomoći mu da imenuje emociju, da je zamisli i dubokim disanjem otpusti. Ovdje govorim o negativnim emocijama, one pozitivne zadržite što duže. Također ga učite da negativne emocije nisu loše već da nam nešto poručuju. Kada se djeca boje nečega, bilo da je to strah od nove okoline ili nečeg drugog, važno je da im pokažemo da ih razumijemo. Također je važno da ne umanjujemo njihov strah rečenicama poput : “Ma nije to ništa strašno. Nemoj plakati kak neka beba” i slično. Validirajte emociju i pokažite empatiju. “Vidim da si se uplašio/la. Razumijem te. I ja sam bila nervozna kad je bio moj prvi dan škole. Ja sam tu za tebe. Kako ti mogu pomoći?“ Strah od nove sredine je normalan, zato uložite trud i vrijeme i što više razgovarajte s djetetom.
O ŠKOLSKIM OBAVEZAMA
Djeca mrze školu jer se tada suočavaju s obavezama i odgovornošću. Važno je da ih od malena učimo da neće sve u životu biti prezabavno, ali to ne znači da ne treba biti odrađeno. Od početka škole napravite rutinu kada se piše domaća zadaća. Pokušajte biti dosljedni koliko god vam život dopušta. A kako bi dijete zavoljelo učenje, budite puni strpljenja i razumijevanja, pogotovo na početku. Ali i kada ga izgubite, nemojte misliti da ste loš roditelj. Kao i svaki početak i ovaj je težak, kako za djecu tako i za roditelje.
Sretno, dragi roditelji i školarci!
Bisous,
Fée
Bisous, Fée 