ŠTO SAM NAUČILA IZ BOLI

U svojoj tridesetdevetoj godini prestala sam biti dijete. To se, kažu, dogodi kad čovjek izgubi roditelja. Ja sam izgubila tatu, nekoga pametnijeg, mudrijeg, iskusnijeg od sebe. Osobu koju sam zvala kad sam bila u problemu. Da me sad stisnu ne znam kakve nevolje, nemam više koga nazvati. Pišem ovo svjesna da je napustio ovaj svijet, no i dalje čekam da se vrati. Naučio me puno toga lijepoga, ponajprije da ne treba žuriti kroz život. Da se ona lijepa radost nalazi u ljubavi i milosti prema svima koje susretneš. Da si za ljude treba uzeti vremena. I da svatko zaslužuje da zastaneš i podijeliš s njim jedan mali trenutak, jedan treptaj u vječnosti. Po tome će te ljudi pamtiti.

A čemu me naučila bol?

Da ćeš preživjeti i izdržati sve što ti se nađe na životnom putu, čak i situacije od kojih možda sad strahuješ.

Da vrijeme ne liječi rane. Liječi ih tvoja snaga koja će te naučiti biti u mirnom suživotu sa svojom boli.

Da velika većina ljudi živi kao da su nekim čudom imuni na bol, kao da se njima u životu nikad neće dogoditi ništa zbog čega bi im se srušio svijet. Nespremnima za empatiju, istinsku ljubav i prijateljstvo, ljudima će tvoja bol biti previše inkomodirajuća. Mnogi će ti okrenuti leđa. Ne shvaćaj to osobno, ali ne računaj na nikoga osim na sebe.

Da će jedna mala šačica ljudi, možda prijatelji iz djetinjstva, možda susjedi, možda ljudi od kojih te život udaljio, biti opet tu kad ih zatrebaš, bez pitanja i objašnjenja i tada ćeš shvatiti da nikada nisu ni otišli. To je tvojih jedan posto.

Da nijedna smrt nije uzaludna i nije kraj. Prelaskom na onaj svijet, jedna misija završava ovdje, a nova započinje na onoj strani.

Da nijedan sljedeći trenutak nije nikome zagarantiran. Da je svaki novi dan dar.

Da u životu ne treba čekati ništa da bismo počeli uživati. Život u kojem živimo za vikende, godišnje odmore, mirovinu je jako tužan život i uvreda za Stvoritelja.

Da je sve u najboljem redu dok god su svi tvoji oko tebe, na broju živi i zdravi.

Da u boli rastemo. Da nas bol čini boljim ljudima. Mekšima, nježnijima, empatičnima, osjetljivijima, u svakom smislu boljima.

Bisous,

Fée

Advertisement

2 thoughts on “ŠTO SAM NAUČILA IZ BOLI

  1. Draga Lana❤, ovo je hrana za dusu,🤍 hvala ti sto si usla u moj virtualni svijet…onako divna s majicom na pruge👕…. i pavlovom 🍰….💖 Veliki zagrljaj ti saljem iz daleka🫂💋

    Like

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s