CALMNESS KAO ULTIMATIVNI JESENSKI LUKSUZ

Vrijeme u kojem živimo diktira brzinu, učinkovitost i stalnu dostupnost. Mir postaje luksuz koji se više ne podrazumijeva sam od sebe, nego se mora svjesno njegovati i štititi. Jesen, sa svojim sporijim ritmom, kraćim danima i prirodnim pozivom na introspektivnost, pruža idealnu priliku da upravo taj luksuz učinimo dostupnim u vlastitom životu, ne kao nešto izvanjsko i rezervirano za vikend u wellness centru ili godišnji odmor, već kao unutarnji prostor kojemu možemo pristupiti svakoga dana.

Iz psihološke perspektive, mir nije odsutnost stimulansa, nego sposobnost da se unutar mnoštva vanjskih podražaja razvije unutarnja stabilnost i osjećaj kontrole. Kada govorim o „calmness“ kao luksuzu jeseni, ne mislim na bijeg od života, nego na stvaranje unutarnjeg kapaciteta da se usred obaveza, izazova i ponekad nepredvidivih situacija, u sebi zadrži centar koji nas neprestano podsjeća da imamo izbor kako reagirati. Ljudi često vjeruju da je mir rezultat okolnosti („kad sve bude posloženo, tada ću se smiriti“), no istraživanja iz područja kognitivne psihologije jasno pokazuju da mir proizlazi iz načina na koji interpretiramo okolnosti, a ne iz samih okolnosti.

Kao life coach često susrećem klijente koji mi govore da im je mir nedostižan jer žive u uvjetima stalnog pritiska: posao koji zahtijeva beskonačne sastanke, dječje potrebe koje nikada ne prestaju, obiteljske obaveze koje se multipliciraju upravo kada pomisle da je sve pod kontrolom. Tada zajednički radimo na razumijevanju i pomicanju fokusa s ideje da mir mora doći izvana, prema razumijevanju da je mir praksa, isto kao što su praksa i tjelovježba, prehrana ili učenje.

Prakse koje unose calmness u svakodnevicu mogu biti vrlo jednostavne, ali njihova snaga leži u dosljednosti:

• Disanje u ritmu: vježba 4-7-8 (udah na 4, zadržavanje daha na 7, izdah na 8) dokazano smanjuje razinu stresa i aktivira parasimpatički živčani sustav.
• Mikro-rituali: udisanje eteričnih ulja dok radite za računalom, ispijanje prve jutarnje kave ili čaja bez mobitela, hodanje bez slušalica – sve su to trenuci koji vraćaju svijest u sadašnji trenutak.
• Journaling refleksije: zapisivanje tri stvari na kojima ste zahvalni i jedne misli koju puštate tog dana pomaže mozgu da pronađe osjećaj sigurnosti i stabilnosti.
• Senzorni reset: ako osjetite preplavljenost, usmjerite pažnju na pet stvari koje vidite, četiri koje možete dotaknuti, tri koje čujete, dvije koje možete namirisati i jednu koju možete okusiti – ova praksa prizemljuje i vraća mir u tijelo.

Ipak, važno je reći da mir nije uvijek lako održati. Jesen sa sobom donosi nove obaveze: povratak djece u školu, pojačani ritam na poslu, pripreme za zimu. Izazov je upravo u tome da ne doživimo calmness kao još jednu obavezu na listi, jer tada mir postaje izvor stresa, a ne rasterećenja. Stoga, umjesto da sebi zadamo krute zadatke tipa „svaki dan moram meditirati 30 minuta“, korisnije je primijeniti male, fleksibilne trenutke smirenosti. Ako imate samo tri minute i to je dovoljno, jer praksa mira ne mjeri se trajanjem, nego prisutnošću.

Iz iskustva mogu reći da ljudi koji uspijevaju zadržati calmness nisu oni koji imaju najmanje obaveza, nego oni koji su naučili odvojiti sebe od vlastitih misli, prepoznati kada ih preplavljuje unutarnji kritičar ili vanjski zahtjevi i svjesno stvoriti prostor između podražaja i reakcije. Upravo u tom prostoru rađa se sloboda, a sloboda da odaberemo mir, čak i kada oko nas vlada kaos, u današnjem je svijetu možda najveći luksuz koji možemo sebi priuštiti.

Bisous,

Fée