Ayurveda, drevni indijski sustav iscjeljivanja star tisućama godina, promatra čovjeka kao cjelinu u kojoj su tijelo, um i duh neraskidivo povezani, a životni tok oblikovan unutarnjim energijama koje nazivamo došama (Vata, Pitta i Kapha) i koje određuju našu konstituciju, sklonosti, načine na koje reagiramo na vanjske podražaje, ali i kako najbolje pronalazimo ravnotežu kada se iz nje pomaknemo.
Ono što me u ayurvedi uvijek iznova fascinira jest njezina bezvremenska aktualnost: iako je nastala u potpuno drugačijem vremenu, u kulturama bez ekrana, gužvi i stalnih prekida pažnje, ona nas i danas vodi natrag k istom mjestu, prema životu koji je u skladu s onim što jesmo, a ne protiv toga.
Jutarnji ayurvedski minimalizam
Prvi sati dana nose najfiniju, gotovo neuhvatljivu kvalitetu tišine, i upravo tada nastojim ne prokockati tu dragocjenost na brzopletost, nepotrebne vijesti ili besciljno skrolanje.
Umjesto toga, počinjem s nekoliko jednostavnih rituala koji, iako maleni, mijenjaju ton cijelog dana: pijem toplu vodu s limunom koja nježno budi probavni sustav i vraća hidrataciju tijelu nakon noći, palim difuzore, mažem se eteričnim uljima, sjedim u svom kutku mira, malom prostoru u domu gdje nema digitalnih ometanja, gdje postoji samo svjetlost, dah i prostor da osjetim kako se osjećam prije nego što dan od mene zatraži nešto zauzvrat.
Hrana koja podržava ravnotežu
Ayurveda me naučila da nije važno samo što jedemo, nego i kako jedemo, da tijelo jednako dobro pamti energiju kojom mu prilazimo kao i samu hranu koju mu nudimo.
Umjesto pretrpanih tanjura i jela u hodu, biram jednostavne, sezonske kombinacije koje tijelo prepoznaje i prima s lakoćom: obilje lubenice, lagane salata od krastavaca, rajčica i mente, povrtne juhe s đumbirom i kurkumom… Svaki zalogaj uzimam polako, bez mobitela, bez vijesti u pozadini, s tihim osjećajem zahvalnosti što je to jelo pronašlo put do mog stola.
Prostor koji diše
Dom u kojem živim doživljavam kao produžetak svog unutarnjeg stanja, pa znam da mi prenatrpanost ili kaos u prostoru uvijek govore nešto i o meni. Birajući manje stvari, one koje volim i koje imaju svrhu, više prirodnih materijala koji dišu zajedno sa mnom, mirise koji nisu samo ugodni nego i podržavaju osjetila, (tamjan koji priziva smirenost, sandalovina koja grije, lavanda koja donosi tišinu), stvaram prostor koji nije samo lijep oku, nego i iscjeljujući za tijelo. Otvaram prozore i puštam svjež zrak da odnese ono što je ustajalo, dopuštam jutarnjem svjetlu da uđe i podsjeti me da svaki dan počinje iznova, bez obzira na ono što je bilo jučer.
Ayurveda me naučila da njezin najveći dar nije popis pravila, nego podsjetnik da tijelo zna put, da mu samo trebamo dati dovoljno tišine i nježnosti kako bi ga pronašlo.
U njezinim principima ne pronalazim stroga pravila, nego meke granice unutar kojih mogu istraživati, mijenjati se i pronalaziti vlastiti ritam, onaj u kojem se moje tijelo, moj prostor i moj dan usklađuju u jednu mirnu cjelinu.
Kad bih ti morala dati samo jedan zadatak, bio bi ovaj: odaberi jedan ayurvedski ritual, možda šalicu tople vode ujutro ili deset minuta tišine prije nego što dodirneš telefon, i prakticiraj ga sljedećih sedam dana, promatraj kako se mijenjaju tvoje misli, tvoja energija i tvoj odnos prema svijetu.
Bisous,
Fée
Bisous, Fée 