U svakodnevnom životu često govorimo o dehidraciji tijela, o vodi koju trebamo piti, o vrućini koju trebamo uravnotežiti, o koži koja traži vlagu. No mnogo rjeđe, gotovo nikad, ne govorimo o emocionalnoj dehidraciji, iako njezini simptomi prodiru dublje od suhoće kože ili umora u nogama. Emocionalna dehidracija nas tiho odvaja od sebe, zamućuje granice, gasi unutarnju iskru i daje osjećaj da sve činimo ispravno, ali da nešto ipak nedostaje. Nešto vitalno. Nešto tvoje.
Što znači biti emocionalno dehidrirana?
Biti emocionalno dehidrirana ne znači samo biti iscrpljena. Emocionalna dehidracija je stanje u kojem si možda i dalje funkcionalna, i dalje dobro, i dalje nasmiješena, ali se tvoje unutarnje zalihe empatije, prisutnosti, senzualnosti i životne radosti polako, ali sigurno, tope.
To je ono kada:
- osjećaš težinu čak i kad miruješ
- razdražljiva si prema voljenima, iako znaš da to nisu zaslužili
- tvoj osmijeh je više iz navike nego iz radosti
- obaveze dolaze i odlaze, ali nema osjećaja ispunjenosti
- osjećaš da stalno daješ, ali ne znaš više ni kome ni zašto…
Emocionalna dehidracija se ne događa naglo, ona je posljedica dugotrajnog i konstantnog emocionalnog curenja bez punjenja, života u kojemu si prisutna za druge, ali ne i za sebe. Gdje se tvoji dani sastoje od zadataka, odnosa, poruka, briga, planova, ali nigdje nema tebe. Ne one stvarne, ranjive, žive verzije tebe.
Kako prepoznati da curiš?
Emocionalno curenje nastaje na nevidljivim mjestima. To su one mikro-pukotine koje ne primjećujemo dok ne postane prekasno. Evo nekoliko znakova emocionalnog curenja:
- Pretjerana empatija
Osjećaš sve za sve: tuđe tuge, potrebe, energiju, dok tvoje vlastite emocije ostaju neizražene, potisnute ili ignorirane. - Kronična prilagodba
U svakom prostoru se instinktivno pitaš “što drugi trebaju od mene”, umjesto “što ja trebam ovdje?” - Nesposobnost da kažeš “ne” bez krivnje
Tvoje “da” više nije dar niti izraz velikodušnosti. Postalo je obrambeni mehanizam protiv konflikta ili razočaranja. - Tišina u tijelu
Osjećaj da si odsječena od vlastitog tijela, gladi, umora, senzualnosti, intuicije. - Preosjetljivost na male podražaje
Tišina ti smeta, buka ti smeta, svega ti je previše, jer ti nedostaje emocionalnog kapaciteta da procesuiraš.
Gdje curiš, a gdje se možeš ponovno puniti?
U life coachingu govorimo o konceptu “energetskih ulaza i izlaza”. Svaka osoba, situacija, misao i aktivnost ili ti daje energiju ili ti je uzima. Ključ nije u tome da sve što te crpi eliminiraš iz života, nego da naučiš balansirati i postaviti granice koje su istovremeno jasne, nježne i snažne.
Kako se emocionalno rehidrirati?
Uzmi 2 dana i vodi kratki dnevnik:
- Nakon svakog susreta, poruke, zadatka, hrane, odluke, zapiši:
“Osjećam se više puna ili više prazna?” - Zabilježi aktivnosti koje ti vraćaju energiju (čak i ako traju 5 minuta) i one koje ti je crpe (čak i ako su neizbježne).
Evo nekoliko alata koje možeš uvesti već danas, ne kao još jednu to-do listu, nego kao tiho vraćanje sebi:
- Mikro-tišina u danu
Jedna minuta zatvorenih očiju, bez ekrana, bez misli. Čisto bivanje i disanje. To je emocionalna voda. - Granica iz ljubavi, ne iz straha
Nauči reći: “Ne mogu sada, ali tu sam s tobom, srcem.” To nije odbacivanje, nego očuvanje izvora. - Jedan ritual samo za tebe
Bilo da je to jutarnja šetnja, čaj u tišini, masaža lica ili journaling. Tvoje vrijeme, tvoj prostor. - Pitanje koje vraća prisutnost
Kad osjetiš da toneš, zastani i pitaj se:
“Što mi je sada stvarno potrebno, fizički, emocionalno, duhovno?” - Zamisli sebe kao zdjelu vode
Svaka emocija koju potisneš, svaka molba koju ne izgovoriš, svaka potreba koju ignoriraš je curenje.
Svaka svjesna granica, svaka autentična rečenica, svaka minuta mira je punjenje. Biraj pametno.
Bisous,
Fée
Bisous, Fée 