U najdubljim slojevima našeg bića, neovisno o ritmu gradova, poslovnim rokovima i digitalnim kalendarima, ostajemo u suštini povezani s istim silama koje pokreću plimu i oseku, cvat i žetvu, izlazak i zalazak. Ljetni solsticij, trenutak kada Sunce dostiže svoj zenit i dan nadvlada noć, nije tek astronomski podatak, nego i praiskonski podsjetnik na svetost prirodnog ciklusa u kojem smo ukorijenjeni. To je svjetlosni prag, granica između širenja i povlačenja, vrhunac vanjskog sjaja nakon kojeg počinje tiha unutarnja alkemija.
Na sjevernoj hemisferi, solsticij (obično 20. ili 21. lipnja) označava najduži dan u godini, ali i početak obrata: iako se svjetlost čini nadmoćnom, već u sljedećem trenutku ona počinje polako slabiti. U tom paradoksu, da upravo kad nešto dosegne svoj vrhunac, već započinje transformaciju, leži duboka duhovna lekcija o prihvaćanju promjene, prolaznosti i unutarnje ravnoteže.
Mentalna i duhovna simbolika solsticija
Ljetni solsticij otvara prostor za refleksiju: gdje u svom životu sijam punim sjajem, a gdje se iscrpljujem u pokušaju da održim svjetlost koja se prirodno želi povući? U psihološkom smislu, ovo je idealno vrijeme za integraciju, spajanje unutarnjeg i vanjskog, svijesti i podsvijesti, svjetla i sjene. Mnoge drevne kulture su solsticij slavile kao dan prosvjetljenja, jasnoće, nadahnuća i povezanosti s višim aspektima postojanja. U tom smislu, solsticij nije samo prirodni fenomen, nego i vrata kroz koja možemo zakoračiti u dublju razinu unutarnjeg vodstva. Solsticij nas poziva da se zaustavimo u vrhuncu ljeta, da ne žurimo dalje, da osjetimo toplinu trenutka. To je prostor između udisaja i izdisaja, gdje nema potrebe za dokazivanjem, samo za bivanjem.
Čovjek kao produžetak prirode
Ako promatramo prirodu u ovo doba, plodovi sazrijevaju, biljke su u svom punom rastu, život buja u raznim oblicima, jasno je da i naš organizam odgovara na te iste impulse. Tijelo traži kretanje, izlaganje suncu, jednostavnu hranu, kontakt sa zemljom. Naša koža, najveći organ, postaje most između nas i svijeta. Vitamin D, koji tijelo proizvodi pod utjecajem sunčeve svjetlosti, ne utječe samo na fizičko zdravlje, već i na raspoloženje, energiju i hormonalnu ravnotežu. U tom smislu, solsticij djeluje i kao biološki podsjetnik: vrati se u tijelo, poveži se s elementima, osvježi svoju rutinu.
No, kako se priroda oko nas širi, mnogi ljudi istodobno osjećaju i tihu unutarnju čežnju za dubljim smislom, za tišinom u buci, za korijenima ispod cvata. To je poziv solsticija: ne samo da se raduješ plodovima, nego i da prepoznaš njihovo porijeklo, tišinu sjemena, tamu zemlje, sporost vremena.
Ritual kao most izmedu vidljivog i nevidljivog
Rituali su načini na koje pretvaramo vrijeme u nešto sveto. U vrijeme solsticija, oni mogu biti jednostavni, ali duboko simbolični. Evo nekoliko prijedloga:
- Ritual vatre. Zapali svijeću u sumrak solsticijskog dana. Gledaj plamen i zamisli koje dijelove sebe želiš osvijetliti, otpustiti ili proslaviti. Vatru možeš “nahraniti” papirom na koji si napisala nešto što više ne služi tvojoj cjelovitosti.
- Jutarnje kupanje u prirodi. Ako ti je dostupno more, rijeka ili jezero, započni dan solsticija kupanjem u prirodnoj vodi, simbolički se prepuštajući elementima i čisteći tijelo i duh. Ako nije, hladan tuš može imati istu snagu.
- Sunčani dnevnik. Zabilježi što u svom životu trenutno najviše sjaji. Koji odnosi, ideje, osjećaji, projekti? Kako ih možeš podržati bez izgaranja? Gdje možeš donijeti više ravnoteže?
- Povezivanje s biljkama. Provedi vrijeme u vrtu, prirodi. Promatraj bez žurbe. Biljke nas uče kako se raste tiho, postojano i s povjerenjem u ritam.
Ljetni solsticij je vrhunac svjetla, ali i poziv na povratak unutarnjem domu. On nas uči da priroda nije izvan nas, nego mi u njoj i s njom. Što dublje to osvijestimo, to više možemo živjeti u skladu, a manje u otporu. U vremenu koje često favorizira brzinu, solsticij nas poziva da usporimo i upijemo svjetlo koje smo tražili, jer ono nas ne osvjetljava samo izvana, već nas poziva da se iznutra sjetimo tko uistinu jesmo.
Bisous,
Fée
Bisous, Fée 