Ponekad nas dan preplavi. Obaveze se nižu jedna za drugom kao valovi koji ne daju doći do zraka. U takvim trenucima, kad sve zove na brzinu, naš najveći čin otpora i njege može biti usporavanje.
Usporiti ne znači odustati. Ne znači zanemariti odgovornosti ili pobjeći od onoga što je pred nama. Usporiti znači stati usred ritma koji je postao prebrz i s nježnošću ponovno pronaći vlastitu frekvenciju. Vratiti se sebi, barem na tren.
1. Počni dan s dahom, ne s ekranom
Prije nego posegneš za telefonom ili mentalno uskočiš u to-do listu, sjedni ili ostani ležati, zatvori oči i samo diši. Tri svjesna daha. Udah, kao da primaš svjetlo. Izdah, kao da otpuštaš teret. Daješ tijelu signal: „Sigurna si. Prisutna si.“
2. Odredi ritam, ne tempo
Postoji razlika između ritma i tempa. Tempo ti može biti nametnut satovima, rokovima, tuđim zahtjevima. Ali ritam je tvoj. Možeš hodati brzo, ali s mekoćom. Možeš obavljati zadatke prisutno, a ne u žurbi. Kad god možeš, izaberi svoj ritam: dok pereš ruke, dok odgovaraš na mail, dok nosiš dijete, dok voziš kroz grad.
3. Mikrotrenuci tišine
U najužurbanijim danima pronađi male trenutke tišine. Minutu prije sastanka. Tri minute u autu bez glazbe. Pauza između poziva. Ne moraš meditirati. Dovoljno je da osluškuješ tišinu: ona te podsjeća tko si kad sve drugo utihne.
4. Tijelo zna – uspori pokret
Ako ne možeš usporiti dan, uspori tijelo. Čak i kad kuhaš, pereš suđe, hodaš po uredu, neka ti pokret bude mekan. Kao ples. Tijelo koje se kreće s nježnošću šalje mozgu poruku mira.
5. Jedan svjestan trenutak
Odaberi jedan trenutak u danu koji ćeš u potpunosti doživjeti. Šalica čaja. Zvuk glasa voljene osobe. Pogled kroz prozor. Uroni u njega svim osjetilima.
U danima prepunim aktivnosti, možda nećeš moći promijeniti količinu obaveza, ali uvijek možeš promijeniti način na koji prolaziš kroz njih. Uz dah, uz nježnost, uz tiho podsjećanje: „Nisam stroj. Ja sam prisutno, živo biće.“
Bisous,
Fée
