KAKO ZNATI JESI LI VISOKO INTUITIVNO BIĆE

Postoje trenuci kad mi se čini da je svijet oko mene previše. Preglasan, prebrz, prenagao, prepun iščekivanja da budem nešto drugo osim onoga što jesam. I baš tada, kada me taj vanjski ritam pokušava uvjeriti da trebam ubrzati, prestati osjećati, zanemariti nijanse, ja se povlačim u sebe i slušam ono što je oduvijek bilo tiho, ali postojano prisutno: svoj unutarnji šapat.

Oduvijek sam bila osjetljiva na stvari koje se ne mogu lako objasniti – promjena u nečijem glasu, nevidljiva napetost u prostoriji, neizgovorena rečenica koja zapne negdje između srca i grla, pogled koji traje sekundu predugo… Znala sam prepoznati kad se nešto mijenja, iako su svi govorili da umišljam. Moj unutarnji osjećaj nikada nije imao dokaze, ali je imao dubinu. Dugo sam se pitala zašto meni treba više tišine nego drugima, zašto me iscrpljuju bučna mjesta, zašto mi je dan izgubljen ako nisam bar jednom udahnula punim plućima negdje gdje nema ničega osim prirode, svjetla i mene same.

S vremenom sam naučila da je moja osjetljivost zapravo snaga, da nije slabost to što primjećujem ono što se ne vidi, da nije mana to što osjećam prije nego što razumijem. Shvatila sam da sam visoko intuitivno biće, ne zato što sam posebna, nego zato što sam duboko povezana sa sobom, s drugima i s prostorom između. I zato ovaj tekst pišem ne iz teorije, nego iz tog živog iskustva, možda baš tebi, koja se u toj tišini prepoznaje, ali još nije pronašla način da to izgovori na glas.

Znaš, a ne znaš kako znaš

Ako si i ti visoko intuitivna osoba, vjerojatno znaš točno o čemu govorim. Imaš sposobnost osjetiti istinu prije nego što se dogodi, znaš kada nešto nije u skladu, čak i kada sve izgleda u redu. Tvoje tijelo reagira prije nego što um stigne složiti rečenicu. Neki to zovu šestim čulom, ali za mene je to jednostavno prisutnost i sposobnost slušanja onoga što ne govori glasom, nego vibracijom, tijelom, srcem.

Nije lako vjerovati tom unutarnjem kompasu kad nas svijet uporno uči da se oslonimo samo na logiku, argumente i dokaze. Ali moja iskustva, ona najdublja i najistinitija, uvijek su me pronašla onda kada sam se usudila vjerovati tom tihom unutarnjem glasu, čak i kada nisam imala nikakav razlog osim jednostavnog osjećaja.

Biti ovdje i negdje dublje

Visoko intuitivna bića često žive između svjetova: jednim dijelom uronjena u stvarnost, obaveze i razgovore, a drugim dijelom stalno povezana s unutarnjim tokovima koji nadilaze sadašnji trenutak. Tvoja pažnja nikada nije samo na onome što netko govori, nego i na načinu na koji to govori, na tišini između riječi, na osjećaju koji ostaje nakon što prostor utihne. Zbog toga se često osjećaš kao da si previše u svijetu i premalo u njemu u isto vrijeme. I to je u redu. Ti jednostavno imaš pristup većoj dubini, a toj dubini treba prostor, tišina, vrijeme.

Ne prestaješ primati

Tvoje osjetilo nije moguće isključiti. Osjećaš boje, vibracije, mirise, izraze lica, riječi koje nisu izrečene, pogled koji traje sekundu predugo. Sve to ulazi u tvoj sustav i ostaje, obrubljeno osjećajem koji ne znaš uvijek imenovati. Zato ti treba više odmora. Zato se povlačiš kad je “zabava na vrhuncu”. Zato biraš odnose koji imaju tišinu između rečenica, a ne samo buku zajedničkog smijeha. Intuicija nije alat, nije tehnika, ona je način postojanja. Kad je poštuješ, ona postaje tvoj najvažniji vodič.

Osjećaš i ono što nitko ne kaže

Nije ti novo da znaš kad netko nosi bol ispod osmijeha, kada je srce ranjeno iako riječi govore suprotno. Tvoja prisutnost ima moć vidjeti bez osuđivanja, čuti bez pitanja. I iako je to dar, on nosi i svoju težinu. Jer kad znaš, ne možeš ne znati. Kada jednom prepoznaš istinu iza fasade, teško se vratiti površini. Ali upravo ta sposobnost čini te čuvaricom dubine – i onima oko tebe, i samoj sebi.

Ako se u ovome prepoznaješ, znaj da nisi sama. I znaj da tvoja osjetljivost nije slabost, nego snaga u vremenu koje još uči slušati. Biti visoko intuitivno biće znači koračati svijetom bez oklopa, s nježnošću koja vidi dublje, osjeća jače i zna, bez potrebe za objašnjavanjem.

U svijetu koji viče, ti si šapat. I možda upravo zato – najprecizniji kompas.

Bisous,

Fée

Leave a comment