U ovom ludom, kaotičnom, glasnom svijetu, naš dom može (i treba) postati tihim utočištem. Ne radi se samo o estetici, nego i o dubokoj povezanosti prostora u kojem boravimo s unutarnjim stanjem koje njegujemo. Holistički pristup uređenju doma promatra prostor kao produžetak nas samih: naših misli, navika, želja i potreba. Ako žudimo za mirom, redom i lakoćom, naš prostor može (i treba) postati njihov saveznik.
Započni namjerom, a ne namještajem
Prije nego što razmjestiš namještaj ili kupiš novu fotelju, zastani. Zatvori oči i upitaj se: “Kako se želim se osjećati u ovom prostoru?” Možda ti srce odgovori: sigurno, lagano, zaštićeno, nadahnuto. Upravo te riječi neka postanu kompas za sve daljnje korake.
Svjesno oslobaĐanje prostora
Uklanjanjem viška dajemo prostor miru: zadržavamo ono što ima svrhu, dušu i ljepotu, a ostatak zahvalno puštamo. Minimalizam nije uskraćivanje, nego oslobođanje prostora za više: više zraka, više svjetla, više disanja. Jedan savjet: napravi ritualno raščišćavanje u tišini, bez distrakcija, s laganom glazbom ili mirisom eteričnog ulja. Neka to ne bude zadatak, nego proces iscjeljenja, oslobađanja, otkrivanja.
Priroda kao dizajner
Drvo, kamen, lan, pamuk, biljke – sve ono što dolazi iz prirode, prirodno nas vraća sebi. Zeleni listovi u kutu sobe podsjećaju nas da rast nije bučan. Grubo platno na jastuku govori da autentičnost nije savršena. Čista voda u staklenoj posudi poziva na jasnoću. Neka svaki prostor u domu sadrži barem jedan prirodni element koji umiruje pogled i uzemljuje.
Tišina boja
Neutralne, zemljane nijanse stvaraju osjećaj stabilnosti i kontinuiteta. Pijesak, maslina, bijela kava, nježno siva – to su boje koje ne viču, nego su pozadina odmora, meditacije i prisutnosti.
Ritualnost kroz detalje
Miris svježe zapaljenog tamjana. Tekstura pletene deke. Zvuk vjetra koji dolazi kroz poluotvoren prozor. Male stvari, svakodnevni trenuci, ako su birani pažljivo, mogu postati tihi rituali povratka sebi. Uvedi večernji ritual – npr. paljenje svijeće i 10 minuta sjedenja u tišini – u kutku koji si posvetila samo sebi.
Prostor za disanje – i doslovno i metaforički
Ne mora svaki kutak biti ispunjen. U praznini je snaga. Praznina je prostor iz kojeg sve nastaje. Ostaviti prostor znači dopustiti životu da uđe. I zraku. I svjetlu. I miru. Prostor koji smiruje um ne nastaje slučajno: on se stvara pažnjom, nježnošću i dosljednošću. Kada naš dom podržava tišinu u nama, kada njeguje osjećaj za dovoljno, tada i naš dan postaje lakši, a naš um zahvalan. Stvarajući vanjski mir, njegujemo unutarnji, jer mir nije luksuz. Mir je izbor i potreba.
Bisous,
Fée
Bisous, Fée 