Majčin dan nosi u sebi više od cvijeća i poruka na karticama. On je tih poziv da zastanemo. Da pogledamo u ogledalo, ne tražeći savršenstvo, nego prepoznavanje. Umorna i nasmijana. Prisutna, iako često razvučena na sto strana. Majka bez sela, ali s beskrajnom sposobnošću prilagodbe. O da. To smo sve mi.
Kaže se da je potrebno selo da se odgoji dijete. Nekada su obitelji živjele u zajednicama gdje je postojala mreža podrške – bake, tete, susjede, prijateljice koje su ulazile i izlazile iz kuće, pomagale, bile tu. Danas to selo često ne postoji. Rasuto je kilometrima, zamijenjeno porukama, video pozivima i improvizacijama. U suvremenom majčinstvu, majka je često sve. I oslonac i organizatorica i utjeha i struktura i mekoća.
Za mnoge od nas, to nije privremena faza, nego realnost. Majčinstvo bez sela nije manje vrijedno, ali je svakako teže i samotnije.
To je svakodnevica između sastanaka, obaveza i tišine u kojoj pokušavamo pronaći sebe svaki dan ispočetka. To je balansiranje između nježnosti i granica, posla i potrebe da budemo tu – stvarno tu – za sebe i za njih.
U meni, majčinstvo je pokrenulo duboki unutarnji dijalog. Naučilo me da nježnost nije slabost, nego snaga. Da su jasne granice jezik ljubavi. I da su naši dani satkani od nevidljivih niti – pogleda, dodira, rečenica koje ne stignemo izgovoriti, ali ih osjećamo.
Djeca nas uče o nama samima. U njima se ogleda ono što volimo i ono što nas još boli. Svaka frustracija, svaki izazov nije samo poziv da odgojimo dijete, već i sebe. Ne postoji “konačna verzija” majke. Postoji samo proces. Dan po dan, učenje, propitivanje, prilagodba.
U ritmu koji rijetko staje, male stvari postaju svete. Prva šalica čaja dok kuća spava. Duboki udah na svjetlu jutra. Tišina između obaveza. To nisu luksuzi, već sidra. Oblici brige o sebi koji ne traže savršene uvjete – samo dozvolu da postoje.
Ako danas imaš samo nekoliko minuta – sjedni. Udahni. Pitaj se:
“Što mi sada stvarno treba?”
I vjeruj tom odgovoru, čak i ako je tih, sramežljiv.
Ljubav prema drugima počinje ljubavlju prema sebi. A ona često izgleda kao jasno izgovoreno “ne”. Ne iz prkosa, nego iz brige. Ne zato što si zatvorena, već zato što znaš što te otvara, a što iscrpljuje.
Ponekad to izgleda ovako:
Ne, neću sve sama.
Ne, neću odgovarati na poruke kasno navečer.
Ne, ne mora sve biti savršeno – dovoljno je da bude stvarno.
Majčinstvo nije linija – ono je krug. Ima svoje sezone, svoja proljeća i zime. I poput prirode, poziva nas da ga živimo u ritmu, a ne u utrci. Da stanemo. Da otpustimo. Da budemo dovoljno dobre – a ne konstantno izvrsne.
Bez obzira njeguješ li djecu, ideje, timove, biljke ili sebe – danas si pozvana njegovati princip majčinstva u sebi.
Zato te pitam:
Kako možeš biti majka sebi danas?
Zapiši. Osjeti. Daj si prostora da budeš i nježna i mudra.
I zapamti – i bez sela, ti stvaraš prostor sigurnosti. Svakog dana. U tišini. U prisutnosti. U ljubavi.
Sretan ti Majčin dan.
Bisous,
Fée
Bisous, Fée 